Lagani izleti sa psom u Austriji – bez planinarenja
Ako sanjarite o tirkiznim alpskim jezerima, mirisnim šumama i pogledima na planinske vrhove, ali znate da vi ili vaš pas niste za zahtjevne planinarske uspone, onda je ovaj vodič upravo za vas. U njemu dijelim izlete do kojih se dolazi laganom šetnjom, a koji izgledaju kao da su ispali s razglednice.
Moja pesica Sushi ne voli gužve ni susrete s nepoznatim psima. Polako ulazi u seniorske godine, brzo se umori, nije baš spretna i neke situacije joj stvaraju nelagodu. Zato na putovanjima uvijek tražim jednostavne staze s puno hlada, vode i dovoljno prostora da možemo hodati svojim tempom.
I s ovim vam želim pokazati da za prekrasan dan u prirodi nije potrebno osvajati vrhove. Ponekad je za uživanje dovoljno naći put koji vodi uz jezero, kroz šumu ili uz planinske potoke – bez velikih uspona, ali s pogledima zbog kojih zastajete svakih nekoliko minuta.
Austriju smo posjetili krajem lipnja tijekom toplinskog vala pa smo svaki izlet prilagodili Sushi. Birali smo mjesta s puno hlada i mogućnošću rashlađivanja uz vodu. Zato ćete primijetiti da dosta pažnje posvećujem upravo tim informacijama.
Iako se nikad ne može znati koliko će ljudi baš taj dan posjetiti isto mjesto kao i vi – zlatna pravila su da na izlete idete sredinom tjedna i što ranije ujutro. U mjesecima kad dan dugo traje možete možda čak i kasno poslijepodne.
Bili smo smješteni u Saalfeldenu, a do većine izleta vozili smo između sat i sat i pol, što nam je bilo sasvim prihvatljivo. Ako želite manje vremena provoditi u automobilu, možda će vam više odgovarati smještaj u okolici Salzburga.
Krenimo s izletom koji će, uvjerena sam, odgovarati gotovo svakome.
Radi se o jezeru Bluntautal. To je zaštićeno područje i ljudi uglavnom dolaze zbog prirode i šetnje – nije za kupanje. Rashlađivanje uz potok je druga priča, ali ovo nije “dog beach”.
Bluntautal – predivna jezera u dolini
Bluntautal je dolina nedaleko od mjesta Golling an der Salzach, poznata po dva kristalno čista izvorska jezera – Bluntausee. Upravo su ta dva tirkizna jezera razlog zbog kojeg ovo mjesto izgleda gotovo nestvarno.
Zašto ga preporučujem: Vrlo lagana kružna gotovo cijelom dužinom ravna, vodi kroz hlad šume, uz ledeni planinski potok i završava kod dva predivna tirkizna jezera okružena planinama i pogledima koji će vas oduševiti.
Kako doći: U navigaciju upišite Bluntautal parking.
Parking je velik, plaća se 7 EUR. Prema broju autiju možete već procijeniti kolika je gužva. Kad smo mi bili bio je samo jedan auto. I to su bili neki “naši” ljudi koji su nas skužili po ZG tablicama i taman su odlazili pa su nam dali parkirnu kartu. Čitala sam da se može parkirati na kolodvoru Goolinga i od tamo krenuti – ako ne želite plaćati parking, ali tu opciju morate sami istražiti.
Što očekivati na stazi: Nakon parkirališta prvo prolazite kroz malo selo. Cesta gotovo da nema prometa jer vodi samo do posljednje kuće. Ondje ćete vjerojatno vidjeti krave ali iza ograde. Po putu je moguće da bude nešto krava ili konja ali ima mjesta za maknuti se od njih. Vrlo brzo dođete do potoka svjetlo plave boje koji vas prati većinu puta. Bio je jako hladan ali je super za osvježenje. Tu ćete vidjeti i prvi mostić koji možete proći bez problema i lijepo je široki.
Kasnije slijedi još jedan mostić koji je uži, ali kratak i skroz ok za proći ali ima malo onih kao rupica između drvenih dasaka.
I dalje vas vodi put koji je lijepo ravan, većinom je dosta širok i prolazi kroz šumicu. Prvo dolazite do manjeg jezera koje vas odmah osvoji svojom tirkiznom bojom. Voda je toliko bistra da bez problema možete promatrati velike pastrve i druge ribe. Nas je rasveselilo kad smo prepoznali štuku, ali nismo neki znalci pa zapravo tko zna jel uopće bila štuka. Preslatko mi je bilo što ima sandučić u koji ubacite 1 EUR i izbaci vam hranu s kojom možete hraniti ribe.
Onda dođete do većeg jezera gdje se otvaraju širi pogledi a planine više dolaze do izražaja.
Napravili smo krug oko tog drugog većeg jezera, sjeli na klupicu i uživali. Ali ako želite dalje možete nastaviti putem kroz dolinu, koji ide uz potok. Da smo došli ujutro i da nije bilo tako vruće sigurno bi nastavili, ali nama je čak i ovo bilo dovoljno. I stvarno ne treba žuriti do jezera jer i uz potok ima zanimljivih mjesta koja pas isto može istražiti.
S obzirom da je dosta lako doći, navodno tamo znaju biti gužve, mada su neki pisali da uopće nema gužve. Svakako je bolje ići sredinom tjedna. Mi smo bili krajem 6. Mjeseca u kasnim poslijepodnevnim satima. Na jezeru svega par ljudi, jedan pas. Tek na povratku smo sreli još jednog psa.
Vrijeme: Ja bih si ostavila barem 2 sata – ako se ne žurite negó idete laganini, jer treba upiti sve te divne poglede iz svih mogućih kuteva. Ako si želite produžiti izlet možete nastaviti put dalje u dolinu.
Zaključak: Da mi netko kaže da mogu odabrati samo jedan lagani izlet sa psom u okolici Salzburga, Bluntautal bi bio vrlo visoko na mojoj listi. Gotovo ravna staza, puno hlada, ledeni potok za osvježenje i dva nestvarno tirkizna jezera čine ga mjestom kojem bih se bez razmišljanja vratila.
Almsee kod Filzmoosa – malo jezero s pogledom koji se ne zaboravlja
Zašto ga preporučujem: Ako postoji mjesto koje izgleda kao da je nacrtano za razglednicu, onda je to Almsee – podno planine Bischofsmütze (koja je dobila ime po tome što vrh nalikuje biskupskoj kapi). Pogled na jezero okruženo dramatičnim planinskim vrhovima bio je na vrhu moje liste želja i mogu reći da me uživo oduševio još više nego na fotografijama. Najbolje od svega? Do tog prizora potrebno je svega dvadesetak minuta lagane šetnje i nezahtjevnih uspona.
Nakon toga možete nastaviti nekom od planinskih staza ili jednostavno sjesti u Gasthaus (planinska gostionica) i uživati u jednom od najljepših pogleda uz kavu, pivo ili Kaiserschmarrn. Ako mene pitate, ovo drugo zvuči kao odličan plan, pogotovo na vrući dan.
Kako doći: U navigaciju upišete Almsee Filzmoos (samo pazite vas vodi prema Filzmoos jer postoji još jedno veće Almsee jezero).
Prolazite kroz mjesto Filzmoos i vidjet ćete vrhove planine prema kojoj idete. Doći ćete do rampe gdje platite ulaz (5 EUR) i onda cestom idete kroz šumu koja vas dovede do parkinga. Postoji jedno račvanje do tamo – jedino gdje se eventualno možete zeznuti i tu odete prema lijevo. Dođete do parkinga i dalje ne možete s autom. Odmah kod parkinga ćete vidjeti planinsku gostionicu tj, Gasthaus (Oberhofalm) i onda više gore prema planini još jedan Gastahaus (Unterholf Alm). Do jezera možete doći sa strane i jednog i drugog Gastahausa. Jedan put traje nekih 20 minuta do jezerca i onda ako idete kružno spustite se nekih 5 minuta do tog drugog Gasthausa.
Na početku staze kod Gasthausa (planinska gostionica) imate korito za osvježiti se i napuniti vode ako treba. Put stvarno nije zahtjevan. Nakon laganog uspona dođete u šumu i hlad je skroz do jezera a ima i potočić u kojem se pas može osvježiti.
Samo jezero je malo, obiđete ga odmah ali ovi pogledi su magični. Malo smo gledali patkice kako plivaju, puno smo slikali i divili se ovoj ljepoti. U jezeru se ne smije kupati, ali voda mi ovdje čak nije djelovala primamljivo – možda zbog algi koje su se pojavile na površini zbog velikih vrućina.
Mi smo od jezera nastavili dalje, ali je Sushi nakon nekog vremena sama odlučila da joj je dosta. Legla je u hlad i nije pokazivala nikakvu želju za nastavkom – to nam je bio jasan znak da stanemo. I iskreno, nije nam bilo nimalo teško – legli smo i mi, promatrali planine i uživali u potpunom miru. Onda je opet sama krenula i možda nekih 15 minuta smo još nastavili hodati – vrlo lagani uspon a pogledi predivni na sve strane. Nije bilo pametno nastaviti dalje zbog temperature pa smo se radije vratili istim (tim dužim) putem u taj pravi, tradicionalni Oberhofalm Gasthaus koji ima veliku terasu i ponovno uživali u pogledu ravno na Bischofsmütze – sada uz pivicu i Kaiserschmarn.
Mi smo došli ujutro oko 9 i nije uopće bilo puno ljudi. Na stazi nismo sreli nijednog psa, a tek pri povratku jedan nas je dočekao kod Gasthausa. Ako želite mirniji doživljaj, svakako preporučujem dolazak što ranije.
Par krava smo sreli kod jezera, al mislim da su čak bile zavezane na tom mjestu. A konje smo vidjeli dok smo sjedili u Gasthausu – Sushi nam je dojavila svojim lajanjem.
Zaključak: toliko predivno mjesto da se moramo vratiti i više istražiti. Čim vidim da je Gastahus na početku staze – znam da je to mjesto za meine – možeš se odlučiti vratiti u kojem god trenuku želiš, kad god ti je dosta.
Pillersee – prirodno alpsko jezero u kojem se smiju kupati psi i ljudi
Zašto ga preporučujem: Ako tražite pravo alpsko jezero u kojem se možete okupati zajedno sa svojim psom, Pillersee je odličan izbor. Do obale se dolazi bez ikakvog napora, a oko jezera vodi uređena šetnica pa izlet možete prilagoditi svojoj energiji – od kratkog kupanja do lagane kružne šetnje. Jezero je veliko, čisto, a uz obalu ima dovoljno mjesta da pronađete svoj mir. Samo imajte na umu da je voda prava alpska – čak ni ljeti ne prelazi dvadesetak stupnjeva.
Uz jezero se nalazi nekoliko ugostiteljskih objekata, no prije dolaska provjerite koji radi taj dan jer svaki ima svoj Ruhetag (dan odmora).
Kako doći: Pillersee se nalazi u Tirolu, zapadno od Saalfeldena gdje smo bili smješteni (dok se za prethodne dvije lokacije ide na istok) i najveće je od ovih koje sam ranije navela. Mi uopće nismo planirali doći ovamo, ali nakon nekoliko vrućih dana poželjeli smo pravo osvježenje.
U navigaciju upišite Pillersee. Cesta vas dovodi do rampe na kojoj se plaća ulaz, a zatim kratkim makadamskim putem stižete do velikog parkirališta s kojeg se lagano i za čas spustite uz jezero.
Prvo dođete do glavnog dijela gdje je bila nekakva pozornica, tu je nekoliko ugostiteljskih objekata. Što dalje idete to će biti manja gužva.
Mi smo došli oko 9 ujutro i gotovo nikoga nije bilo. Pronašli smo malu plažicu, a onda se baš na tom mjestu pojavilo cijelo krdo krava koje su došle piti vodu. Imale su zvonca oko vrata tako da smo ih čuli da dolaze, ali smo se svejedno iznenadili kad smo shvatili da im je cilj baš naša plažica. Preselili smo se malo dalje i zapravo pronašli još ljepše mjesto, potpuno u hladu. Do nekih 11 sati skoro uopće nije bilo ljudi i onda su sve više počeli dolaziti. Kako je sve dobro prošlo došli smo i u nedjelju, isto tako rano – bilo je puno slobodnih plažica, a mi smo opet otišli na svoju, držali se hlada cijelo vrijeme i uživali.
S obzirom da je bio vikend rekla bih čisto pristojno – kasnije je bila gužva, ali opet mi smo imali svoju plažicu i mir i toliko je sve opušteno kad lijepo ležiš u hladu tako da nismo ni doživjeli gužvu sve dok nismo išli natrag do auta i prolazili kroz taj očito popularniji dio gdje ima nekih sadržaja.
Ono što mi se najviše svidjelo kod Pillerseea bila je atmosfera. Ljudi plivaju, voze SUP, pedaline ili kajak, sunčaju se ili samo sjede uz obalu, ali nitko nikome ne smeta. Sve djeluje vrlo opušteno.
Jedina stvar koju povremeno primijetite jest cesta koja prolazi uz suprotnu stranu jezera. Mi smo bili na dijelu obale gdje nam to gotovo uopće nije smetalo, ali vrijedi znati da ovo nije potpuno “divlje” planinsko jezero usred ničega.
Mi nismo radili cijeli krug ali sam pročitala da oko jezera vodi uređena kružna šetnica duga otprilike 4,5 do 6 km, ovisno o tome gdje krenete. Cijeli krug traje oko 1 do 2 sata laganog hoda. Ovdje možete pogledati detalje ako želite napraviti krug oko cijelog jezera www.kitzbueheler-alpen.com/de/pital/touren/pillerseerunde.html
Ako niste dugo bili u Austriji, dobro je znati da uz to što ćete kupiti vinjetu plaćate dodatno prolaske kroz neke tunele – nemojte se zeznuti jer su kazne velike. Iz istog razloga – kod njih se jako trebate držati propisane brzine.
Nama je sve bilo predivno. Ljudi s kojim smo se sretali su više nego srdačni – pozdravljali su nas i Sushi. Nisu joj prilazili, više su čekali da ona dođe njima. Svugdje postoje oznake da psi moraju biti na povodcu ili s brnjicom i naravno da se mora skupljati za psom.
Mi se jedva čekamo vratiti.
