Psi su životinje. Bića potrebe. Jedna od važnih potreba našim psima je žvakanje, grickanje, čupkanje, glodanje.. kako god to volite zvati, a tu potrebu imaju cijeli život. Bitno je napomenuti da postoji period u kojem je ovo možda i najviše izraženo, kao što je mijenjanje zuba kod štenaca. Proces koji je bolan, te zahtjeva veći nadzor s naše strane i žvakalice prilagođene štenećoj dobi.

Ako psi nisu sigurni što smiju žvakati, a to je najčešće jer im mi to nismo pokazali, onda će i rub tepiha, kuhinjski stolac, najdraža knjiga ili nova cipela biti odlični kandidati. Psi vole većinu materijala, a pod zubima njima ne smeta je li to mirisna cvijeća ili plastična vješalica. Ne zaboravite da psi, kao ni mala djeca nemaju mogućnost shvatiti da je nešto opasno. To će nažalost pokazati tek RTG, a tada je već kasno, pas je u boli, a mi smo očajni.

Često kažem ljudima kada još imaju štene da ponude psu razne materijale za drapanje i trganje. To može biti stari komad nečega što nam ne treba više u kućanstvu ili posebni asortiman gumiranih igračaka namjenjenih za žvakanje ili žvakalica poput žila, papaka, ušiju i slično. Gumirane žvakalice postoje čak i podijeljene po jačini žvakanja, pa tako imamo za blage žvakaće, umjerene i one koji navale kao da nema sutra. I najsigurnija igračka, najbolja je za dati psu kada ga možemo imati pod nadzorom. Nikad ne možemo biti 100% sigurni što bi psu moglo pasti na pamet, te bez obzira na sve deklaracije, nismo sigurni može li određenu igračku strgati na komadiće ili ne. Kada već imamo psa u godinama i znamo koji je tip žvakača, tada mu već s poznatim igračkama i žvakalicama možemo vjerovati.

Ako psu jasno damo do znanja, da su njegove stvari one koje se nalaze u njegovoj košari za igranje ili su na podu, te redovito dajemo psu žvakalice, imat ćemo psa koji svoju potrebu za žvakanjem zadovoljava na nama prihvatljiv način.

Kad kažem redovito, teško je reći je li to jednom tjedno ili češće, a možda i rjeđe. Ovisi o psu i koliko je zainteresiran i uporan, zapravo željan, nešto žvakati. Nekim psima je ta potreba jača, nekima slabija. Ako imate žvakača, budite redoviti u davanju, nemojte čekati da pas nađe nešto drugo što vam neće uljepšati popodne kad dođete doma.

Kada žvakanje ima napasnu emociju, znači pas čangrizavo jede dok ne pojede sve, makar i progutao zadnji komad žvakalice, onda možemo reći da je riječ o destruktivnom ponašanju. To nije pozitivno, već zabrinjavajuće. Takvi psi u našoj dobroj namjeri, mogu se ozljediti gutanjem ili trganjem zubnog mesa i možda i krvarenjem u usnoj šupljini.

Bitno je kod pasa koji ne mogu kontrolirati sami sebe uspostaviti ravnotežu, pomoći im da uživaju u žvakanju, a ne da se frustriraju.

 

Nabrojat ću par zgodnih ideja pomoću kojih možemo pomoći psu koji osjeća frustraciju dok žvaće:

  1. Neka pas ima mir dok jede, neka vam nije na putu gdje hodate ili pored vas na kauču. Ako je više pasa u kućanstvu, odvojite pse (barem udaljite). Neki psi gutaju veće komade jer se ne osjećaju sigurno ili im je kroz život često uzimana žvakalica, pa smatraju da je jedini način da ona bude njihova da ju cijelu progutaju.
  2. Uzmite veličinu žvakalice koja odgovara vašem psu. Male žvakalice jesu jeftinije, a veće skuplje, ali nije bitno koliko nešto košta, več koliko nešto jeftino može biti opasno.
  3. Vježbajte sa psom razmjenu. Ponudite mu visoko vrijednu nagradicu u zamjenu za žvakalicu, kako bi znao da se i ostavljanje žvakalice isplati, jer opet iza toga dolazi nešto super. Vratite mu njegovu žvakalicu, kako bi također znao da vasa prisutnost ne znači nužno oduzimanje žvakalice.
  4. Impulse control. Jako bitno je raditi na kontroli impulsa, što bi značilo da pas može smireno pristupiti obroku, didaktičkim igračkama ili žvakalici. Budite redoviti u davanju istih, na taj način pas neće imati histeriju kada vidi da pripremate nešto od navedenog, već će to biti njegova svakodnevna rutina, namjenjena njegovom mentalnom zdravlju.
  5. Prvo namirite fizičke potrebe, tek onda mentalne potrebe. Pas koji je u previsokoj energiji, preuzbuđen ili nemiran (gladan, žedan) će navaliti na žvakalice kao da ne postoji sutra, jer će to doživjeti kao jedinu stvar na kojoj se sada može ispucati sa svojim viškom energije. Prvo namirite fiziološke potrebe, nakon toga odradite barem kratku šetnju, pa tek onda neka ide žvakanje kao relaksacija.
  6. IMAJTE PSA POD NADZOROM! Znam da smo malo i dosadni s ovim, ali psi su nekad poput djece, sve je cvijeće i proljeće i zanesu se. Ipak se kod ove teme držim one “Bolje spriječiti, nego liječiti”.

 

Ne zaboravite: Žvakanje upravo služi da bi pas olakšao sebi frustraciju, samoću, dosadu ili stres. Stoga, ako ima smirujući utjecaj na psa, onda smo psu stvarno obogatili život, te mu dozvolili da nešto što je za njega potpuno prirodno radi u sigurnom okruženju, te usput jede nešto zdravo i zabavlja se u našoj blizini ili kada je sam.

Psi ne mogu čitati naše misli, ali razumiju princip pohvale. Omogućite psu da uči kroz pohvale, pazeći da na podu ne ostavljate ono što ne želite da pas prožvače, radeći na tome da ponudite one stvari koje su sigurne za njega, te uostalom provodeći kvalitetno vrijeme vani, kako bi doma onda mogli pijuckati nešto na kauču dok vaš pas riješava neku didaktičku igračku ili u miru glođe svoju žvakalicu.

Više o tome na što pripaziti kod izbora igračaka pročitajte u ovom blogu.

Za Ohanu piše trenerica pasa, Ana Odak.