Vrlo često primam pozive ljudi sa sljedećom problematikom:
- “Rekli su nam da trebamo barem 14 dana nakon cijepljenja biti doma”
- “On/Ona još nije primio niti jedno cjepivo, naprosto ne možemo nigdje”
- “Moramo paziti na imunitet”
I slično…
Ovo se događa valjda svakom trećem vlasniku šteneta, te možemo reći da ako nemamo znanja – što sve alternativno raditi, zapravo već u startu imanje šteneta postaje borba i potencijalni prostor za probleme u budućnosti raste.
Zato je bitno da ovaj period okrenemo u svoju korist, kako bi štene raslo u zdravog i stabilnog psića, kako nam period socijalizacije ne bi procurio kroz prste, jer svaki dan i tjedan su u ovoj ranoj fazi iznimno bitni.
Definitivno trebamo izbjegavati velike grupe pasa, kao što su npr. pseći parkovi, jer naprosto ne možemo znati jesu li svi psi tamo cijepljeni, zdravi, te u kojim higijenskim uvjetima žive. Također, bilo bi dobro izbjeći i dućane za pse, jer je to također mjesto gdje dolazi veliki broj pasa o kojima ne znamo ništa.
Prije nego što vam kažemo što sve možete raditi jako bitno je napomenuti da ne radite previše toga novoga u jednom danu. Štene može u jednom danu primiti samo određeni broj inputa – ako pretjerujete onda može doći do preplavljivanja psa. Znači nemojte ga odvesti isti dan prvi put kod veterinara i prvi put u shopping centar, jer bi to moglo biti previše.
Štenci moraju puno spavati i ako ih stalno vodite negdje gdje je nešto novo i uzbudljivo i oni ne mogu spavati, to nije dobro ni za njihov fizički, a ni psihički razvoj.
Možemo učiti psa da je vožnja automobilom nešto odlično (Kako psa naviknuti na vožnju automobilom možete pročitati u istoimenom blogu na stranici Pasji život by Rujana Jeger – link), te da odlazimo na brojna mjesta koja su super fora, kao što su velike livade (nasipi), potoci ili mora i rijeke, putujemo do nekih dućana gdje vidimo brojne ljude, te stvaramo pozitivne asocijacije da su ljudi baš cool. U ovoj fazi možemo kroz posjete npr. shopping centrima, gdje možemo popiti kavu ispred na terasi, pokazati psu da su djeca, muške ili ženske osobe, potpuno divne i drage. Također, odmah učimo psa, da je lijepo ležati na nekoj dekici (prostirci), te uživati dok mi pijemo kavicu. Na taj način, pas kao da je u nekom kazalištu – dobiva brojne informacije o svijetu oko sebe, siguran je, a i stvaramo odlične temelje za psa koji se u užurbanom svijetu može i zna smiriti, te je naviknuo promatrati okolinu bez da reagira ili mu to stvara opterećenje. Na takva mjesta možete uvijek ponijeti sa sobom neku od didaktičkih igračaka koje je već savladao kod kuće, kao što su Tux, LickiMat (nešto što će ga držati na mjestu), a ne škodi ni nešto što pas smije žvakati. Na taj način, pas može uživati u zabavi, biti u toj okolini, te na taj način također učiti da je ugoda ono što osjeća kada je na takvom mjestu.
Više o takvim igračkama i kako ih koristiti pročitajte u našem blogu “5 najčešćih pogrešaka kod mentalne stimulacije”.
Pazite na trajanje neke aktivnosti, u početku manje je više – nemojte očekivati od psa da će prvi put u kafiću mirno ležati sat vremena dok vi pijete svoju kavicu. Prvi put neka to bude samo recimo 15 minuta, a onda možete postupno povećavati trajanje.
I za početak, ako možete, uvijek birajte vrijeme i mjesto kad nema puno ljudi.
Budite spremni na to da neku aktivnost radije skratite ako je takva potreba odnosno situacija. Npr. neki pušteni pas bez nadzora „veselo“ leti po kafiću ili gomila djece kreće natezati vašeg psa jer je jako sladak.
Posjeti veterinaru mogu biti kratki i slatki a ne samo cijepljenje. Znači, odete svaki drugi dan kod veterinara, kako bi mu netko dao keksić, pomazio ga ili samo ga malo dodirnuo. Dodire možete vježbati i doma, po ušima, prsima, glavi, repu, šapama. Privikavanje na dodir je iznimno bitno, danas sutra za uređivanje i održavanje čistoće tijela i dlake, ali isto tako je bitno da to rade i manje poznati ljudi, kako bi se pas osjećao ugodno, te shvatio da ga većinom ljudi diraju, pa mu daju keks, a ne da ga ljudi diraju, pa mu onda daju inekciju koja boli. Prisjetite se što god da radite, da uvijek morate imati puno više odličnih iskustava, kako bi mogli ono jedno loše ublažiti.
Psi koji će se u svom životu morati redovito šišati, trimati ili općenito voditi groomeru, već u ovoj fazi mogu ići na privikavanje na prostor, vidjeti kadu, biti na stolu i jesti, čuti fen i slično…Naravno uz prethodnu najavu i dogovor s groomerom.
Učenje na kadu možete raditi i sami doma. Za početak stavite neku prostirku u kadu, kako podloga ne bi bila sklizava, uzmite knjigu, LickiMat i odite se družiti sa svojim štenetom u kupaonu. Prvih 5-10 puta uopće ne morate puštati vodu, već samo neka u kupaoni ili kadi bude glavni party. Ako se ovome posvetite i polako dižete kriterije, danas sutra imati ćete peseka koji jedva čeka kupanac i pranje šapa. Za inspiraciju kako se polako dižu kriteriji uzmite gore navedeni primjer navikavanja na auto.
Što se tiče susreta sa psima, to mogu biti stabilni, zdravi i cijepljeni psi – ako niste sigurni za bilo koju od ove 3 stavke, onda radije izbjegnite. Bitno je da pokrijete što više možete različitih veličina pasa. Ako još nemate toliko prijatelja sa psima, onda odite na neku obližnju klupu ili livadicu i gledajte tuđe pse sa sigurne udaljenosti. Neka vaš pesek sve to promatra, možete mu za to vrijeme polako davati njegov obrok kao nagradu. U konačnici, danas sutra ćete i željeti psa koji se ponaša smireno kada vidi druge pse, te se s njima može mimoići bez da vam trga ruke ili laje, cvili, propinje se.
Ako vaš pas ima neku zaraznu bolest, onda naravno izbjegavajte bilo kakve aktivnosti koje uključuju susrete sa psima. Eventualno možete raditi promatranje s udaljenosti.
Od vježbica doma, možete se baviti svim mogućim razonodama i didaktičkim igračkama, ali možete raditi i neke vježbice poslušnosti, trikova ili balansa. Možete učiti: ime, fokus, sjedi, lezi, čekaj, dođi, privikavati peseka na ogrlicu i povodnik. Od trikova je zgodno: daj šapu, vrti se, mrtav, dođi između nogu. A za balans po stanu postavite gume, lojtre, vreće za smeće, plastične boce, kako bi pas stjecao iskustva da su razno razni materijali zapravo totalno normalna stvar u njegovom životu. Fora je kupiti i jedan onaj bazenčić za djecu, pa u njega natrpati malo šljunka, pa da pas osjeti i neku skroz drugačiju podlogu osim parketa i pločica u stanu. Općenito ih je dobro navikavati na različite podloge – nekima zvuk hoda po laminatu može stvarati nelagodu, nekome čak trava u početku zna biti problem. Možete im pokazati predmete koji su nama svakodnevni, ali njima totalno nepoznati i “ludi” – bicikl, skateboard, kišobran kad se otvori i slično.
Zapravo, kad pogledate, ne morate puno toga izbjegavati osim velikih količina pasa o kojima ne znate ništa. A kad malo bolje razmislite, pa ni ne želite da se vaš pas druži s velikom količinom nepoznatih pasa, već da znate nešto o tim psima, kako danas sutra ne bi dolazilo do incidenata ili učenja nepoželjnih ponašanja jedni od drugih. Više o tome pročitajte u našem blogu Kako preživjeti dolazak šteneta.
U svakom slučaju taj period je zlata vrijedan jer kroz sve te aktivnosti zapravo upoznajete svog psa. Vidjet ćete da mu možda neke stvari idu vrlo lagano i prirodno, bez vaše pomoći, dok će mu druge ići teže i možda ćete se morati više oko njih potruditi. Ali to su sve za vas vrlo vrijedne informacije. Jer kao što ćete naučiti, svaki pas je poseban i drugačiji i u nekim stvarima će se on moći super prilagoditi vama, ali ponekad, u nekim situacijama ćete se vi morati njemu/njoj.
Za Ohanu piše trenerica pasa, Ana Odak.
