Kada nabavite štene koje piški, kaka i grize sve što stigne… čini vam se kao da to neće nikada stati. Kupujete sve živo, te u jednom trenu imate barem 4 lopte, 3 špage, 5 ogrlica i sve boje povodnika koje si možete zamisliti. Realno, nitko se tada od nas ne zapita – a što će biti kada moj pas postane senior?!
Kada je pas senior
Seniorima u principu nazivamo sve pse starije od sedam godina (postoje neke razlike s obzirom na pasminu). To je neka dob kada je potrebno početi razmišljati o prilagodbi hrane, suplemenata, aktivnosti i načinu života općenito.
Ne znači naravno da je naš pas tada star i da ne može više ništa od onoga što je mogao, već samo da treba pripaziti i neke stvari malo ili možda malo više prilagoditi.
Psi su vrlo različiti, pa tako i seniorsko doba vrlo različito podnose i doživljavaju. Recimo, moj prvi pas Lujo je sa osam godina počeo imati potrebu skratiti aktivne šetnje, nije ga više veselila vožnja biciklom, u igri s drugim psima protrčao bi 2-3 kruga i otišao njuškati. Na neki način, sve što mi je govorio promijenilo je naš tempo života i počeli smo živjeti više u njuškanju, a manje u ganjanju kilometara. Lujo je sa svojih 16 godina i dalje veseo i radoznao pas koji s mojim roditeljima provodi starost na selu. Da se njega pita dan bi provodio njuškanjem, bilo pretraživanjem mirisa iz prirode ili potragom komadića hrane koje mu tata sakrije po dvorištu.
Kota, kojoj je sada 12 godina, je pak neka druga priča. Ona u fazu senior na neki način nije još ni ušla. Barem ne mentalno, ali tijelo više ne može pratiti mozak. Naprosto, nema toliko snage. Zbog toga je s njom puno teže, jer zahtjeva moju podršku kako joj ne bi bilo dosadno, te ne bi padala u depresije ili razno razne vrste anksioznosti.
Osim godina, koje se penju iz dana u dan, bitno je osvrnuti se i na fizičko stanje našeg seniora. Pas može biti i u procesu oporavka nakon neke operacije, može biti gluh ili slijep, a može osjećati bol u nekom dijelu tijela (displazija, problemi s laktovima ili kralježnicom…) koju nije nužno da pas i pokazuje otežanim kretanjem ili slično.Naravno, za sve ovo potrebno je više tipova prilagodbe. Jedan o kojem ovdje neću pričati je pomoć veterinara i/ili rehabilitatora kako bi olakšali psu kretanje ili neku vrstu boli.
Ono što želimo je pomoći vam da uposlite njihov mozak, a da pri tome pazite na dobrobit psa i ne pretjerujete sa zahtjevima.
Ideje za obogaćivanje njihove svakodnevice
Iako su Kota i Lujo dva sasvim različita psa koji različito proživljavaju seniorsko doba – svakome od njih život možemo učiniti zanimljivijim i bogatijim. Stoga vam donosimo par ideja koje možete isprobati s vašim seniorima:
- Njuškanje. Doslovce svih oblika. Npr možete odvesti psa na neko novo mjesto gdje nije nikad bio i naprosto mu dozvoliti slobodu da istražuje. Ako je pas bio socijalan i društven, odvedite ga negdje gdje znate da se igralo puno pasa, kako bi mogao doslovce istražiti svojim nosom cijeli taj “event”. Recimo, mi volimo otići negdje gdje je bilo divljači i/ili gdje ima neki potok, jer Kota obožava istraživati tu vrstu prirodnih mirisa i vaditi kamenčiće iz vode.
Ako je pas bolan, postoperativan ili naprosto imate teške i hladne dane kada je svog seniora pametnije poštedjeti onda možete utjehu naći u Njuškavcu iz kojeg pas u miru svog doma može namiriti svoj nos i biti u potrazi za hranom ili poslasticama. Također, nagradice možete staviti i u neku krpu ili ručnik, pa to zarolati, te ponuditi psu. Bitno je da se pas dobro provede, da to ne traje predugo, da ste oboje veseli i da se senior osjeća kao nakon fora školskog izleta.
- “I starog psa možemo naučiti novi trik”, Ooooo DA! Neka nova vježba uvijek dobro dođe. Psi vole učiti, bili oni stari ili mladi. Jer želimo da mozak i dalje radi. Ako vaš pas većinu dana provede ležeći, a voli papati i ima volju za suradnjom, dovoljno je da ga naučite da se primjerice prevali za češkanje ili da ne dira keksić koji je ispred njega dok vi veselo ne kažete “možeš”. Ako je pas koji se više kreće onda možete biti maštovitiji i naučiti psa da vam nešto donese, da vam hoda između nogu ili zagrli neki predmet. Bitno je kada tražite ili smišljate trik da pazite da ne bude previše ponavljanja neke radnje ili zauzimanja položaja koji su psu teški. Znači ako je psu otežano ustajanje, nećete vježbati “sjedi-lezi” ili ako nema snage u leđima, nećete ga tražiti da “prosi”. Zamislite sebe s bolnim koljenom kako radite 30 čučnjeva za redom.
- Didaktičke igračke koje se mogu puniti hranom. Ovdje nećemo puno objašnjavati namjenu i svrhu svake od njih, već ćemo vam samo pomoći da shvatite koja bi bila bolja za koji tip seniora. Npr LickiMat i West Paw Tux su odlični za psa koji je na bilo koji način slabije pokretljiv ili mu je teže dulje stajati na nogama. Igračke pružaju zadovoljstvo lizanja i razbibrigu, a ne miču se, ne bježe pod psom i pas ih može imati na svojem mjestu u poziciji koja je njemu najudobnija. West Paw Toppl, West Paw Qwizl ili Kong su pak igračke koje su više pomične, mogu se koturati, bacati, rolati i pogodnije su za pse koji žele uz razbibrigu i malo aktivnosti. Kod nas je trenutno Qwizl najbolja zabava koja postoji. Kada Kota izvadi sve keksiće onda ga još barem pola sata samo žvače i ponosno kotrlja, a po njenome tijelu vidim koliko ju to zabavlja, a sama određuje kako se kreće i koliko može biti aktivna. Nekom psu će to možda trajati i kraće, ali neka vas to ne brine, jer opet, svaki pas je drugačiji, a i oni nemaju pojam o vremenu kao mi. Ono što je bitno je da se dobro zabavljaju.
- “Pogodi gdje je!” je zabavna igra, kako za mladog psa, tako i za seniora. Ako se sjećate onih virtuoza koji su prije bili glavna atrakcija na glavnim kolodvorima i sa kuglicom ispod jedne od tri čaše osvajali miljune, e upravo tu igru vole i vaši psi. Jednostavno uzmite par čašica (možete 2, a možete 5) i ispod jedne stavite komadić hrane, malo ih ispremetajte i pitajte psa “Gdje je?”, uopće nije bitno iz koje pogodi, bitno je da vam je zabavno. Na početku možete staviti i ispod svih čašica, koga briga… Dok ima keksića, svi sretni!
Moderna verzija ove igre je Pawzler koji ima pregršt kombinacija. Unutar kutije nalaze se i upute i ideje i premetaljkama neće biti kraja.
Sigurni smo da vam je još svašta palo na pamet i da ćete dobiti inspiraciju i motivaciju nakon što ste ovo pročitali. Ako ništa drugo, izađite njuškati na sunce, pa nakon toga ulijte malo jogurta u LickiMat ili pobacajte koji keksić u Njuškavac, pa će popodnevni odmor na kauču odmah imati neko drugo značenje za psa, a time i za vas. Svi znamo koliko smo mi mirniji i opušteniji kada znamo da smo našem psu pružili ono nešto što mu je učinilo dan ljepšim.
Za Ohanu piše trenerica pasa, Ana Odak.
