Reaktivnost je pojam koji se sve više istražuje, posebno među skrbnicima koji se suočavaju s izazovima i ponašanjem svojih pasa. U potrazi za odgovorima na pitanja kao što su “Zašto moj pas tako reagira?” i “Kako mu pomoći?”, skrbnici postaju svjesni da reaktivnost predstavlja složeno emocionalno stanje.

Što bi uopće bila reaktivnost?!

Sama riječ sadrži odgovor. Reakcija. Ali ne bilo kakva reakcija, već pretjerana reakcija na nešto (čovjeka, psa, zvuk…). Ono što je bitno istaknuti je da se ta reakcija događa zato što pas određenu emociju ne može ili teško kontrolira. Ukratko rečeno, to kako se ponaša nije zato što želi to raditi, već naprosto si ne može pomoći, jer ga to nešto brzinom svjetlosti potpuno izbaci iz takta.

Kako dođe do reaktivnosti?!

  1. Genetika ima veliki utjecaj – odabir pasmine može nositi određene probleme.
  2. Manjak socijalizacije ili neadekvatna socijalizacija
  3. Frustrirajuće iskustvo kroz treniranje, bez učenja samokontrole
  4. Trauma, iznenadna promjena i slično

Ajmo vidjeti dva primjera:

Primjer jedan: Reaktivnost na pse na povodniku

Izlazite u šetnju, sve je fantastično, pas je fokusiran, smijete se, vježbate, nagrađujete. Odjednom, vaš pas nategne povodnik, laje, koprca se, reži, možda i škljoca zubima u prazno, jer se s druge strane ceste nalazi susjedov pas. Pas prođe, vaš pas nije sposoban uzeti hranu, bar ne odmah. Zadahtao se, počinje njušiti, izgleda malo unezvjereno (otprilike ko vi kada shvatite da vam novčanik nije u torbi, a tamo ste ga stavili). Kroz neko vrijeme, pas dolazi sebi i nastavljate šetnju. Stvar se ponavlja više puta, kada se psi u vašoj okolini nalaze na npr 30 metara i bliže.

Ključne riječi:

  • Lajna – pas reagira na povodniku, bez njega se ponaša normalno
  • Odjednom – pas reagira u trenutku, naprosto kao da je izbačen iz takta
  • Unezvjereno – upravo to je ono za što treba imati razumijevanja, omogućiti psu određeno vrijeme da dođe k sebi (ne tražiti da sjedne, legne, fokusira se, vikati i slično!!!)
  • 30 metara – udaljenost, ono o čemu ovisi reakcija, kod svakog psa je relativan pojma. Neki reagiraju gdje god da vide, neki tek na metar. Znači, obratite pozornost na to ako imate reaktivnog psa.

Mogući razlozi za reaktivnost na povodniku:

  • Neugodno iskustvo u igri na povodniku, gdje je manjeg psa poklopio veći
  • Zaletavanje odvezanog psa na zavezanog, nemogućnost da se zavezani pas makne negdje na ugodnu udaljenost, povodnik povezan s osjećajem nemoći
  • Više pasa koji njuše jednog psa, osjećaj straha i nelagode
  • Dugi period izolacije psa, socijalizacija počela tek sa 4-5 mjeseci, pa je strah od pasa jednostavno prevelik, te je opcija urlanja kao poruka “maknite se svi od mene”, najbolja opcija koju je pas odabrao za sebe
  • Razloga je mnogo, ovdje sam navela one koje kroz rad najčešće srećemo…

Što je najbolje što možemo napraviti?

Dati psu prostora, vremena i zraka.

Ovo bi značilo: kroz trening promatrati pse sa sigurne udaljenosti, kako bi psu ponovno nahranili samopouzdanje. Vježbati na udaljenostima koje su psu ugodne, da mu damo do znanja da smo ponosni na njega, te da nam je stalo da mu je ugodno. Postepeno smanjivati udaljenosti. Raditi u sigurnom okruženju, gdje stvari imamo pod kontrolom. S psima s kojima je naš pas okej, odlaziti u šetnje, smirene šetnje, gdje psi rade ono što psi rade, a ne samo igraju se do iznemoglosti. Vježbati kontrolu impulsa, samoregulaciju i signale koji pomažu za ove situacije (kao što su “emergency exit”, “U turn”, “traži”).

Primjer dva: Reaktivnost na bicikle

Otišli ste u šetnju Jarunom. Sve je puno ljudi, pasa, djece, rolera, bicikla. Pesek vam je od volje, veseo, istražuje, a vi ste opušteni i uživate. Odjednom, pas potegne povodnik i izlaje se na jednog biciklistu. Totalno zbunjeni, nije vam jasno, zašto baš sad taj bicikl. Kako sad, što mu se dogodilo. Često budete i ljuti, kao da ste razočarani.

Ključne riječi:

  • Odjednom – reakcija u trenutku, nagla, bez indikacija
  • Prag reakcije – probat ću ovo objasniti jednostavnim jezikom. Ako zamislimo neki spremnik, onda pas puni taj spremnik unutar okoline u kojoj se šeće i onda dođe onaj jedan tren iliti kap koja je prelila čašu, kada pas naprosto ne može više i to bude onda taj bicikl ili taj čovjek ili taj pas

Mogući razlozi za reaktivnost na bicikle:

  • Napunjeni prag reakcije iliti previše podražaja u okolini
  • Ne čitanje signala u govoru tijela psa, kao što je hodanje cik-cak, pretjerano nušenje, češanje, natezanje povodnika, nervozno dahtanje (psi kao da žele izaći iz situacije i puno prije, ali ne mogu zbog povodnika, pa se trude nam do dati do znanja, ali mi naprosto ne vidimo)

Što je najbolje što možemo napraviti?

Postepeno podizati sadržaj okoline. Ako živimo u mirnom kvartu, ne možemo samo odjednom u subotu usred špice otići na Jarun. To je kao da vi volite ići u pub na živu muziku i onda vas netko odvede u Arenu na koncert. Pričamo o razlici od nekoliko tisuća ljudi, to je šok za organizam. Voljeti muziku ne znači u ovom slučaju i voljeti masu ljudi koja sluša tu muziku. Postepeno dizanje kriterija, o tome sam pisala u jednom od prethodnih blogova.

Što kao vlasnik mogu poduzeti, da pomognem svom reaktivnom psu?

  • Prije svake šetnje imati plan kretanja, odabrati neku rutu i imati na umu da unutar te rute bude zona za opuštanje, da bude prostora gdje će pas moći uživati bez puno sadržaja iz okoline
  • Omogućiti psu kroz dan da ode negdje i istražuje, valja se, kopa, roni, pliva i slične stvari koje psi rade – idealno je u tom trenu omogućiti psu kretanje na desetmetarskom povodniku, kako bi imao osjećaj slobode, a opet bio pod vašim nadzorom
  • Imati uvijek spremne poslastice, čak po mogućnosti više kategorija vrijednosti hrane (suha hrana, nešto sočnije, Kivo kobase…) ili igračke
  • Imati na psu kvalitetnu opremu, kako se ne bi mogao izvući – dobra orma zlata vrijedi 
  • Pročitajte neku knjigu o govoru tijela, kako bi mogli prepoznati već i rane znakove stresa i izbjeći punjenje praga reakcije i maknuti se na vrijeme iz situacije
  • Trenirajte sa svojim psom, nije nužno da idete u školice, bolje je da na problem radite jedan na jedan, kako bi se točno u svojoj situaciji naučili ponašati i znati kako reagirati
  • Radite na signalima kao što je “traži” – bacanje hrane u travu kako bi pas njušio i smirio se
  • Radite CC (counter conditioning) – iliti, kada vidiš ono što te sekira, dobiješ finu hranu. Što bi značilo da mijenjam osjećaj o tome, ako vidim pauka, dobijem 100 eura. Pa da bar vidim pauka i dobijem 100 eura, pomisliš si nakon par puta. Primjetite kako sam napisala vidim, jer osobno ne volim paukove i za sto eura ga ne bi dirala, tu bi mi vrijednost morala biti veća, jer je gađenje i strah više izraženo. Znači, moram imati sigurnu udaljenost, onu s koje moj pas gleda bez reakcije, tj. moram imati vremena nagraditi psa prije reakcije. Kada nagrađujem psa, hranu mu dajem u ustra ili na pod, a on me prije toga NE MORA pogledati, niti sjesti, niti leći, niti biti fokusiran. NAGRADA JE ZA GLEDANJE ONOGA ŠTO PSA SEKIRA: Znači – pogled = hrana. Ovo je stvarno bitno. Jako bitno, pa ako treba ovaj dio pročitaj i dva puta. Pliz!
  • Naći zajednicu ljudi koji također prolaze kroz ono što prolazite i vi kako bi si bili međusobna podrška

Kad podvučemo crtu, ja bi rekla da je za biti vlasnik reaktivnog psa bitno izuti se iz cipela. Biti spreman na promjene, na kompromise, na rad. Znati da rezultati ne dolaze preko noći, da provodite terapiju nekog emocionalnog stanja, a ne drilate psa za ispit poslušnosti i učite samo upute.

Razumijevanje, podrška, dosljednost, bit će potrebni vašem psu, ali i vama, tako da oslonac nađite i sebi. Sve ono što ste o psima vidjeli na filmovima, je samo jedan kadar, možda ulovljen i iz tridesetog puta. Možda ćete morati zaboraviti taj film i zasukati rukave i zapravo, upoznati neki novi svijet pasa. Jer život s reaktivnim psom, je svakako nešto novo, nešto drugačije, nešto kao odlazak u Survivor. Ako si mislio da ne možeš pojesti pohanog krokodila, nakon 15tak dana možda si ipak dovoljno gladan :)

Neki psi nikad neće popiti kavu na Trešnjevačkom placu s vama, neki neće moći proći pored drugog psa u uskoj uličici, neki će lajati na bicikle kada im dođu s leđa velikom brzinom… ali zato ćete vi znati pročitati svog psa, upoznat ćete nove dijelove kvarta, počet ćete odlaziti na razno razne šumske staze i istraživat ćete neki novi svijet. Menadžment će biti riječ koju ćete koristiti, živjeti i biti joj zahvalni.

A kad se dogodi neka situacija sjetite se rečenice “Your dog is not giving you a hard time, he/she is having a hard time!”

Za Ohanu piše trenerica pasa, Ana Odak.