Kada ljudi nabavljaju štene često vide idealne slike, pa je tako jedna od njih pušteni pesek na livadi koji veselo donosi lopticu, pušta ju ravno u ruke i veselo (bez lajanja i skakanja) čeka ponovno bacanje. Ali u realnosti, to baš i ne ide tako lako (skidam kapu onima koji su bili ove sreće…).

Igranje je isto učenje, a pogotovo međusobno igranje dvije različite vrste – čovjeka i psa.

Činjenica je da se nećemo loviti, gristi ili lajati jedan na drugoga, pa je idealan izbor lovljenje i donošenje nečega ili igre natezanja.

Danas ću se više okrenuti igrama natezanja, a ponajviše – kako u tome biti uspješan i dobro se zabaviti sa svojim psom.

Dosta popularna natezalica  je Tug-E-Nuff, koju su osmislili i dizajnirali ljudi koji se bave psima. Pa tako postoje potezalice od različitih materijala, dužina, s lopticom ili bez. Za materijal koji psu dolazi u usta najčešće koriste ovčju vunu, a ručkica je bungee kako bi amortizacija povlačenja bila ugodna psu psihički, a i fizički (za cijelo njegovo zubalo). *pod ručkica mislimo tamo gdje mi držimo igračku do mjesta gdje pas prima igračku u usta

Nisu svi psi jednako zainteresirani niti imaju isti stil/način igranja potezanja

Danas smo većinom okruženi “kućnim psima” bez definiranih radnih zadataka, kojima želimo ugodan, veseo i lagodan život, pa ćemo mi ovu igru povlačenja gledati samo kao još jedan način zabave (kao što su i učenje osnovnih uputa, trikovi, slaganje didaktičkih igračaka), ali i način zadovoljavanja njihovih potreba koje nisu nestale.

Kako zainteresirati nezainteresirane za igranje potezanja

Prvo ćemo probati omiliti ovu igru tzv. ne pretjerano zainteresiranom psu:

  1. Kupljenu igračku prvo prezentirajte psu doma, odložite ju na njegov krevet, stavite pored zdjelice za vodu, posložite par komadića hrane na nju.
  2. Kada vidite da pas već rado povremeno njuška igračku, počnite ju povremeno povlačiti po podu – u ovoj fazi dovoljno je da pas obrati pozornost na to, ako i krene šapama ili zubima, pohvalite ga i prepustite mu igračku.
  3. Nakon nekog vremena, interes bi trebao rasti – ovo vrijeme može biti par tjedana ili par mjeseci, stvarno ovisi o psu. U ovom koraku igra bi trebala izgledati tako da mi kratko po podu povlačimo igračku, pas se zainteresira, primi ju zubima i uz obilne pohvale mi mu  prepuštamo igračku.
  4. Kada smo realizirali korak tri, tada ulazimo u magični svijet povlačenja i potezanja. Za početak kada pas primi, ćemo jednom lagano povući prema sebi, kada pas opet potegne odmah ga hvalimo i prepuštamo mu igračku.
  5. Uzmite u obzir da kod ovakvih pasa ne učite samo novi tip igre, već gradite i samopouzdanje, te jačate povjerenje u vašem međusobnom odnosu. Kada pas postaje u svojoj glavi moćniji i sam sebi “još i bolji”, tada i potreba da se bori oko te igračke raste. U ovom koraku možete i više puta povući prema sebi 2-3 i opet prepustiti igračku psu kada ju povuče i obilno ga hvaliti.

Mom Ipsilonu je trebalo oko godine dana, da u igri povlačenja i potezanja dovoljno ojača svoje samopouzdanje i poželi se sa mnom povlačiti i boriti za igračku. I sada ako se zanesem, koliko se recimo mogu zanijeti s Kotom, pustit će igračku i završiti igru, jer naprosto kao pas ne voli kada se na njega “vrši pritisak”. On kada to osjeti se povlači i nema potrebu kontrirati. To ne znači da igra povlačenja i natezanja nije dobra za njega – itekako je dobra, jer mu diže samopouzdanje, već se ja kao vlasnik trebam naučiti igrati s njim, baš njim kao jedinkom.

To vam je kao ono kad igrate čovječe ne ljuti se s onim frendom koji se uvijek ljuti, pa zbog mira u kući, naprosto izgubite i pustite mu da se veseli :)

.

E sad, imamo i drugu krajnost, psa koji povlači i trga sve ramene kosti, na prvu jako simpa, ali zapravo isto treba biti pametan i razmisliti, jer poanta ovoga nije nabrijavati psa, trgati igračke, učiti skakanje i lajanje, a pogotovo ne želimo frustraciju kod psa.

Stoga ću skrenuti pozornost na par najčešćih pogrešaka koje napravimo:

  1. Igra treba imati svoj početak i kraj. Uvedite recimo uputu “Igra” i uputu “Gotovo”. Na taj način pas neće očekivati igračku dok je u vašoj torbi i razvijati frustraciju ako je ne dobije.
  2. Naučite psa da i kada vidi svoju igračku, da smireno čeka uputu za početak igre. Na taj način ćete izbjeći skakanje i lajanje te odraditi fantastičan impuls control.
  3. Igračka mora biti adekvatne veličine, kako bi izbjegli da pas umjesto igračke hvata vaše ruke. Također, dužina ručkice ima svoje razloge – vjerovali ili ne… Duga ručka služi tome da se što manje nadvijate nad svog psa, jer neki psi mogu osjećati pritisak kad ste iznad njih i zbog toga odbijati igru.
  4. Psi koji su pretjerano uzbuđeni skloni su trgati igračku, stoga ju sklonite nakon igre. Trganje može biti znak frustracije, sklonost destruktivnosti ili samo simptom uzbuđenja. Kako god, bolje da nakon igre psu date neku žvakalicu, pa nek na njoj ispuca višak energije, a ne na igrački.
  5. Opcija trganja ili naglog potezanja kako bi došli vi do igračke nije opcija koju treba prakticirati. Naučite psa komandu “pusti”. Ponudite psu nešto u zamjenu i dajte mu do znanja, da ćete se igrati još. Puštanje nije kraj, već možda samo početak nove runde.

Kako god okrenuli, povuci potegni nije samo kupiti slatku igračku, već uložiti vrijeme i trud kako bi ta igra imala glavu i rep, te postala još jedna cigla u kući povjerenja i odnosa koju gradite sa svojim psom.

Za dobru igru se vrijedi potruditi, psi vole provoditi vrijeme s nama, kako na kauču, tako i u igri!