Dolazak psa u obitelj velika je stvar za cijelo kućanstvo. Novi član na 4 noge, koji ne priča, a opet ima svoje zahtjeve, nova je briga i u priču uključuje svakoga na neki svoj specifičan način.

 

 

Otkuda krenuti, na što je bitno usmjeriti pažnju?

Za početak, dobro je da se upoznamo s nekim pojmovima koji obilježavaju odrastanje svakog šteneta, a to su – SOCIJALIZACIJA, FIZIČKA AKTIVNOST i MENTALNA AKTIVNOST.

Pa krenimo redom:

SOCIJALIZACIJA, pojam koji se stalno koristi, a rijetko kada mu znamo pravi smisao. Socijalizirati štene znači pružiti mu pozitivna, dobra i uspješna iskustva u situacijama koje će ga čekati i kada odraste.

Pa npr., ako želimo danas sutra imati psa koji smireno šeće po cesti i mimoilazi se s drugim psima bez stresa i reakcija, onda ga tome trebamo učiti odmalena. To znači da nećemo pozdravljati svakog peseka na cesti, već da ćemo recimo sjesti na neku livadu i svog psića učiti da je u redu odmarati, ležati ili nešto žvakati dok se oko njega dešavaju razne stvari (sva urbanost grada).

Ako nam je glavni cilj šetnja do parka za pse, te tamo pustiti psa da se izigra, onda već u startu stvaramo jedinku koja je fokusirana na druge pse, a ne na nas. Jer je highlight šetnje upravo divljanje s drugim psima, a ne igra s nama. Možemo to napraviti povremeno, jednom u dva tjedna ili mjesec dana recimo. No i tada nam treba biti poanta pružiti psu iskustva koja su pozitivna, uz nas. U kontroliranom okruženju, a ne prepustiti psu od Pere koji šeće sam po livadi da nam odgaja psa. Ako sebi biramo prijatelje, bilo bi dobro da isto tako I svom psu biramo  društvo u kojem on postaje još bolji pas, a ne onaj koji se zaletava na ljude u parku, jede pored kante za smeće ili sudjeluje u lokalnim prepirkama.

Ispravno je otići na neko urbano mjesto te recimo štenetu ponuditi žvakalicu, Njuškavac, West Paw igračke napunjene nekim finim grickalicama (Pažnja: osigurati psu prostor da to može raditi bez ometanja). Također, održavajte kontakte s psima u kvartu s ojima vidite da vaš pas uživa, neka vam to budu stalni prijatelji. Odvedite štene u prirodu, neka istražuje, mijenja podloge, vidi vodu, kamenčiće, grane, pijesak i slično…zabavljajte se s njim. Taj period pufastih guza i žutih minuta prođe u trenu.

FIZIČKA AKTIVNOST mi se čini kao nešto što izuzetno opterećuje nove vlasnike. Koliko dugo, kako, te što raditi s malim štenetom…Često nas pitate i smijete li bacati lopticu ili frizbi.

Sklona sam reći, pričekajte, cijeli život je pred vama. Jer stvarno je. Njihove kosti i zglobovi su još u razvoju i nisu spremni za takve pokrete i napore, pa zašto riskirati ozljedu.

Štenci nekad stvarno mogu potegnuti (što se tiče broja koraka) ali ne smijemo zaboraviti da svijet koji je oko njih također umara te male mozgove – i to jako. I onda se često dogodi da dođete iz šetnje, a vaše štene divlja po stanu. Luduje, igra se, laje, grize sve što stigne… I vi pomislite “Pa ova šetnja mu uopće nije bila dovoljna, ne mogu vjerovati!” Istina je, zapravo, da mu je bila previše i vaše štene je upravo podraženo i ne može se smiriti, jer kako mi volimo reći “pregorilo je”.

Preumoran čovjek je razdražljiv, pa tako i preumorno štene. Nije lako naći balans, nije lako ni vama savjetovati  pravilni balans – jer je svaki pas drugačiji. Ali mogu vam  barem skrenuti pozornost na to, da ako vam štene dolazi doma još uvijek pretjerano aktivno, možda ste pretjerali.

S obzirom na to, bitno ga je naučiti kako da se smiri. Tu uvelike pomaže upravo MENTALNA AKTIVNOST. Potrebna je svakom štenetu, kako onom više aktivnom, tako i onom koje je spavalica. Zašto? Zato što je to naprosto zdravo i potpuno u skladu sa svime onime što mi psu ne možemo dati. Lizanje, grickanje, čupanje, natezanje, glodanje ili griženje… to su potrebe svakog psa. Zato su stručnjaci diljem svijeta i osmislili toliku količinu didaktičkih igračaka koju omogućavaju ispoljavanje takvog ponašanja.

LickiMat iz kojeg ližu recimo jogurt ili sir, malo konzerve u Kongu ili Topplu, suha hrana koja se rola iz nekog dispenzera (npr. Rumbl)  ili je servirana u Njuškavcu. Sve to potiče mozak da misli, da stvara i da podiže samopouzdanje našeg šteneta. Također, uči psa da se može igrati i samostalno. Umara ga, daje mu osjećaj relaksacije, uspjeha i zadovoljstva. A to je ono što želimo poticati kod svog psa.

Uz pomoć svih tih alata, manje su šanse da će stradati štokovi, kreveti, cipele i ostale zanimljive i zubima privlačne stvari u kućanstvu.

Podizanje šteneta puno je više od ovog bloga, naravno da je i intuitivno, da ovisi o tome koliko pomoći imamo u svojoj okolini te naravno kakvo smo štene uopće uzeli.

Kako god, svi smo tu da učimo…Pa možda i napravimo neku pogrešku, ali i to je način na koji učimo kako biti bolji partner i podrška svom psu.

 

 

Za Ohanu piše trenerica pasa, Ana Odak.