3 stvari koje ti mogu olakšati život sa psom?

Kada nam dođe štene u naš dom , najčešće nas prvo more “slatke” šteneće brige – od pišanja do griženja namještaja. Taman kad to stane… opa, krene pubertet! No, onda “odjednom”, naš pas kao da odraste i postane nam pravi prijatelj. Prijatelj, s kojim smo, uz više ili manje poteškoća po putu, napokon našli zajednički jezik i sada super zajedno funkcioniramo.

Kad pomislimo na sav trening, rad, zabavu koju pružamo psu… ima tu dosta toga. Od didaktičkih igrački, njušenja, druženja s prijateljima, izleta. Ono, pravi ispunjeni i zabavni život vodi taj naš pas.

Kroz iskustvo i vrijeme, došla sam do 3 stvari koje nećeš nikada požaliti ako si radio sa svojim psom. Znaš zašto? Jer će ti danas-sutra trebati, a bit ćeš ponosan jel će ih pas ili znati ili će mu smanjiti u tom nekom trenu količinu stresa/nelagode.

Nabrojimo koje 3 stvari ti mogu olakšati život sa psom i pogledajmo kako i gdje ih uvrstiti u trening i život:

1. Verbalne i vizualne upute za isto ponašanje

O čemu je ovdje riječ?! Ako učimo psa recimo sjedi, često koristimo riječ “sjedi”, a neki ljudi i pokazuju rukom. Isto tako i za “lezi”. Ali recimo “dođi” većina ljudi radi samo na verbalno iliti zove psa preko livade “doooođi”. Zašto sada predlažem da uvedete za neke stvari i ono drugo?

Kada dođu u seniorsku dob, psi ostanu bez nekih osjetila, tj. ona gube svoje kvalitete, lako je moguće da u trenu vaš pas postane gluh. Tada vam je vizualna uputa za dolazak na poziv zlata vrijedna. To može biti zamah rukom u obliku mahanja ili tapšanje po nozi, što god želite.

Ako je recimo pas ostao bez vida, pa mu je to osjetilo oslabilo, to je pas koji će se onda oslanjati na verbalne upute, jer vizualne više ne vidi. Ono što ovakvom psu jako olakšava stvari su i upute dodirima. Moja Kota, koja sada slabije vidi zbog dijabetesa, se trenutno jako oslanja na dodir po lopaticama. Lijeva lopatica znači da je nešto s lijeve strane, desna s desne, a ako ju dotaknem po njuškici znači da je negdje ispred nje. Kada ju pak dotaknem po čelu, znači, prati mene. Ovo ne moraju biti stvari u kojima je vaš pas magistar znanosti, samo ga možete s ovom situacijom upoznati, kako mu jednog dana sve skupa ne bi bilo previše promjena.

2. Cooperative care iliti pregled pasa

U blogu o štencima sam vam sugerirala da dok ste doma, ako je štene puno energije ili niste sigurni što bi s njim radili, također probate ovo. Riječ je o simulaciji pregleda. Ovdje nije riječ o draganju i maženju, jer kada se nešto dogodi ili morate premotati neku ranu, to može biti bolno i pas neće biti oduševljen da dirate to mjesto. Želite upravo kroz trening naučiti psa da ga dirate, da gledate oči, uši,zube, pravite se da režete nokte (opaska: pravo rezanje noktiju radite samo ako znate što radite i educirali ste se o tome).

Kod ovoga je, prije svega, jako bitno da budete strpljivi, da sebi i psu date vremena. Ključ je povjerenje koje gradite upravo na način da poštujete da nešto u tom trenu psu nije ugodno. Na ovaj način olakšavate psu i odlaske u salon za šišanje, ako je to nešto gdje mora ići, te svakako stvarate i bolje temelje za pregled kod veterinara koji psima nije nimalo lagan zadatak (čast iznimkama).

Ja stvarno nikad nisam u životu sanjala da ću morati već dvije godine, dva puta dnevno, sama davati svom psu injekciju, ali bez toga Kota ne bi preživjela jer joj je inzulin neophodan. Također smo vadile i krv i to po par puta dnevno kako bi saznali kolika je glukoza u tom trenu. Kada si pomislim, kome sam zahvalna, u toj neplaniranoj bolesti, svakako sebi, jer sam odradila dobre temelje kako bi kroz to prošli što lakše, a onda i njoj koja je stvarno divan i drag bolesnik, koji uvijek ima volje za neki pregled.

Probajte uzeti u obzir da je vaš pas sada možda pun energije, ali da danas-sutra može biti star ili naprosto mora mirovati nakon npr. piroplazmoze i slično, a vi ste spremni na to jer ste već ranije napravili predkorake za lakši suživot.

3. Otpusna riječ

Ovo je nešto što spašava psa u brojnim situacijama, ali ono najbitnije, potiče ga da koristi mozak neovisno o tome koliko je uzbuđen.

Prije svakog ultra zakon događaja – izlazak iz auta, puštanje s povodnika, dolazak gostiju doma, bilo bi odlično da pas čuje otpusnu riječ kako bi mogao početi trčati ili se pozdraviti s gostima.

Na ovaj način pas i kada je uzbuđen uči se samoregulirati i dočekati trenutak u kojem će imati svojih “5 minuta slave”. Otpusnu riječ možemo koristiti i kod prelaska ceste, kada je pas ugledao prijatelja i želi otići k njemu na igru, kada mu netko želi dati neku poslasticu i slično

Kada gledamo na otpusnu riječ, ona je kao ključ za Disneyland. Sve što je potrebno je samo malo strpljenja, a nakon toga zabava počinje. Kod rada na otpusnoj riječi bitno je pratiti kriterije, a na tu temu pročitaj blog “Kako pravilno podizati kriterije u treningu pasa“, kako bi ti bilo jasno koje korake moraš sve uvrstiti u svoj trening.

BITNO!

Svima nama kada gledamo u našeg psa teško je zamisliti starost ili neku tegobu, dok se ne dogodi. I to je sasvim normalno, ne želimo to, pa niti ne vizualiziramo to. Ali, iskustvo s dva seniora mi je pokazalo da koliko god ne željeli misliti o tome, biti spreman je stvarno bolje, za obje strane.

Kao što kada uzimate štene, odete po neke stvari prije nego što pas dođe i budete spremni, nešto pročitate, pitate ljude za savjet, odaberete veterinara i slično… tako je dobro razmišljati i pripremiti se i na druge stvari.

U videu vam dajem neke od primjera koje ja koristim sa seniorkom Kotom i još uvijek mlađahnim Ipsilonom. Dragocjeni su mi i smatram ih odličnim preduvjetima za neko drugačije sutra, a trenutno grade naš odnos, povjerenje i međusobnu odanost.